SELEKCIJE RŠ :
dječaci : Ante Kolić, Fran Štefanović, Franko Ćosović, Ivan Iveljić, Ivano Hranjec, Josip Jurišić, Leon Bokulić, Leon Matušek, Luka Cvitaš, Matej Salopek, Toma Pikelja, Vid Rauh Petrović i Viktor Novak
djevojčice : Ela Šekutor, Ema Ljubas, Emanuela Habijan Nadarević, Katarina Dragčević, Lana Derbuc, Lana Herceg, Lena Habazin, Lucija Bengez, Mia Šekutor i Nika Mlinarić
Prošle godine su naši prijatelji iz ŠR BL iz Banja Luke po prvi puta organizirali turnir u mini rukometu na koji zbog obaveza trenera nismo išli... i ove godine smo bili na rubu toga da otkažemo dolazak zbog velikog broja prvopričesnika koji nisu mogli ići na turnir... ali odlučili smo ipak prihvatiti poziv i uputiti se na dvodnevni izlet u Banja Luku.
 |
 |
Lijepo vrijeme nam je bilo saveznik u obećavajućem vikendu koji je bio pred nama. Domaćini su se potrudili da nam prvi dan zaista bude prepun događanja - profesionalni turistički vodič (Ana) nas je interesantnim pričama provela svim znamenitostima kroz koje smo upoznali ovaj lijep grad, a srdačno osoblje i sam ugođaj hotela Ćetojević pružili su nam zadovoljstvo boravka u Banja Luci.
 |
 |
I turnir je bio odlično organiziran, zaista na visokom i zavidnom nivou, baš onakav kakav se i očekuje od rukometnog grada kakav je Banja Luka...
... do poslijepodneva i svečanog otvorenja turnira...
 |
 |
... jer nakon otvaranja su svi odlični suci otišli (neki od njih su nas oduševili i na turniru u Karlovcu u kojem su sudili i finalne utakmice)...
... a završnicu turnira su sudile djevojke kojima ne bi dali za pravo ni da na tribinama komentiraju dječje utakmice, a kamoli da dijele pravdu najmlađima...
... pa je u jednom trenu u dvorani prije naše utakmice s Kozarom bila pauza od 10 minuta jer nitko nije znao protumačiti šta piše u propozicijama natjecanja i kako treba postupiti u slučaju neriješene utakmice...
... pa je u jednoj našoj utakmici sutkinja na zapisničkom stolu prekinula utakmicu da objasni sutkinji koja sudi da u pravilima piše da nema zonske obrane...
... ili neko čudno pravilo banjalučkih sutkinja da je stativa obrambeni igrač (jer triputa se desilo da je nakon šuta protivnika u stativu dosuđen aut za tu ekipu...)
... a kulminiralo je sve u borbama za medalje kada obično trebaš najbolje suce jer je najnapetije...
... i igrom slučaja u naše obje utakmice protiv domaće ekipe su „slučajno“ stalno griješili na štetu naših dječaka...
... a i opravdanje domaćina da „nije do njih nego do sudačke organizacije kojoj se oni nemaju pravo miješati u posao“...
... poznata priča koju smo već čuli na nekoliko turnira na kojima je neko „morao konačno dobiti te Vučiće“... ali to je njima na čast...
... mi ćemo i dalje birati turnire na kojima nemamo knedlu u grlu, bez obzira na plasman...
... jer kao što smo sasvim zasluženo poraženi od Ivanića, Kozare ili PPD Zagreba koji su nas nadigrali u međusobnim utakmicama, te smo protivnicima iskreno čestitali na prikazanom na parketu jer su stvarno bili bolji u tih deset minuta...
... na neke nezaslužene poraze imamo veeeeeliki prigovor...
Ali da se vratimo na lijepe stvari po kojima ćemo više pamtiti Banja Luka Cup 2018. :
Prije svega su to djevojčice koje su na ovom turniru briljirale.
Fantastičan dvojac Mia (najbolja igračica turnira) i Katarina (izabrana u najbolju petorku turnira) je predvodio deset veličanstvenih djevojčica koje su se neokrznute okitile zlatom. Vratarke Lena i Lana su bile odlične (u dvije utakmice čak nisu primile niti jedan gol...), u igri su odlično se nadopunjavale Ema i Emanuela, Lana i Ela, te Nika i Lucija, pa su sasvim zasluženo podigle pehar, davale izjave za lokalnu televiziju... te doživile u Zagrebu doček kakav pravi pobjednici i zaslužuju.
 |
 |
BRAVO CURKE !
Dječake 2009. je predvodio fenomenalni Viktor koji je nekoliko utakmica igrao sam i borio se kao lav. Nažalost poništili su mu pobjednički gol za broncu, a iako je prema svim trenerima s kojima smo razgovarali bio najupečatljivija figura turnira jer je uz sebe imao malene Josipa i Vida (rođene 2010.), te Franka i Mateja i tako došao u borbu za medalje - domaćin mu ipak nije dao niti nagradu koju je definitivno zaslužio - da bude dio najbolje petorke turnira (a npr. u ženskom turniru je igračica četvrtoplasirane Dubice bila u najboljoj petorci dok su od naše prvoplasirane ekipe samo dvije igračice nagrađene... podsjetilo nas je to na jedan turnir gdje domaćin nije osvojio 1. mjesto niti u jednoj kategoriji, ali je zato nagradio desetak svojih mališana u tri kategorije, a nas i još jednu ekipu „nagradio“ sa po dvije nagrade u tri kategorije koje smo suvereno osvojili...)... nadasve pohvalno i motivirajuće za one koji doputuju u taj grad...
A dječake 2008. u prepolovljenom sastavu je predvodio Toma koji se i na terenu i izvan njega ponašao kao pravi kapetan - bodrio suigrače, motivirao ih, dobijao batine, te preuzimao odgovornost u najvažnijim trenucima. Priključio mu se Ivano koji je odigrao najbolji turnir otkad je u rukometnom svijetu, ali i svi ostali koji su dali svoj maksimum... borili su se i protiv protivnika i sudaca i nepravdi... ali i puno griješili kada nije trebalo jer većina je navikla ulaziti u igru kada je sve rezultatski riješeno. Nezasluženo su izgubili polufinale protiv domaćina, a onda se vratili u borbi za 3. mjesto iz -3, pa primili gol u zadnjoj sekundi iz penala dosuđenog u šestom koraku... ali pokazali su da mogu i znaju igrati i bez trojca koji im je na ovom turniru nedostajao... bili su korak do postolja, ali su pokazali da su prava ekipa na koju treba računati...
Izvući ćemo sve što je bilo dobro iz ovog turnira i krenuti dalje, a zapamtiti samo lijepe trenutke i dogodovštine ... uz veeeeeliku pohvalu fenomenalnim roditeljima koji su s nama proveli ovaj (ipak sve u svemu) nezaboravni vikend u Banja Luci...
