Biograd na moru je već tri godine naša destinacija ljetnog kampa.
Ove godine su naši prijatelji iz RŠK Mini Sunce odlučili organizirati 1.turnir u mini rukometu kojem smo se odazvali.
Prvi puta smo odlučili na jednom turniru priključiti nekoliko djevojčica ekipi dječaka... i to se pokazalo kao pun pogodak !
Ena, Klara i dvije Nike su bile fenomenalne i uveliko su doprinijele rezultatu koji je ostvaren na ovom turniru.
A rezultat? Oooodličan - prvo mjesto u obje kategorije, najbolji igrači u obje kategorije, te najbolji vratar u mlađoj dobnoj skupini (a ako ćemo iskreno - trebali smo odnijeti i nagradu za najboljeg vratara i u starijoj konkurenciji).
Ali nije tako izgledalo ranom zorom kada smo kretali na put... Opet je nekoliko roditelja zbog vremenske prognoze, turnira u nedjelju ili putovanja duljeg od pola sata odlučilo da "ovaj put propusti turnir"... pa su u mlađoj konkurenciji obje ekipe imale po 7 igrača umjesto predviđenih 11.
Vremenska prognoza je bila ispravna, pa smo poprilično kasnili jer je orkanska bura preusmjerila autobus okolnim putevima starom cestom... ali nikoga u autobusu
...osim trenerice nije to baš previše uzbuđivalo... svi su samo čekali da dođemo i počnemo prvi turnir u 2016. godini.
A kad je počelo - bio je užitak gledati ono što su naši polaznici pokazivali - umjetnost rukometne igre...
Rezultati:
- kategorija 2005. -
1. mjesto s učinkom 100% pobjedom protiv domaćina u finalu...
Noa Golić je zasluženo osvojio nagradu za najboljeg igrača turnira... a za najboljeg vratara je proglašen domaći dječak iako je Roko Badurina briljirao cijeli turnir na vratima Vučića... ali fasciniralo je kako su se Ena Čičak i Nika Habazin uklopile u koncepciju igre tih dječaka tako da su izborile i mjesto u početnom sastavu... iako su mislili mnogi da cure idu na turnir da popune brojno stanje - one su bili važan faktor i jedni od nosioca igre koja je dovela Vučiće do zlatne medalje...
- kategorija 2006. -
1. mjesto s učinkom 100% pobjedom protiv pojačanog Šibenika u finalu...
Ovoga puta smo dozvolili Šibenčanima da ponove postupak s turnira na kojem su bili domaćini, te da opet igraju s dječacima koji su godinu dana stariji... ali ovoga puta je to bila utakmica u jednom smjeru... Ovoga puta od samog početka Vito, Franko, Mihael i Klara nisu dozvolili šibenčanima ni blizu da budu cijelu utakmicu... a ono što je stvarao na golu Noa Vulić je jako podsjećalo na ono što čini njegov idol Landin. Vito Salaj je proglašen najboljim igračem, a Noa Vulić najboljim vratarom turnira...
Imali smo na ovom turniru i ekipu VG Vučića koja je zauzela 7. mjesto od 12 ekipa koje su nastupale u ovom godištu... asvi su maksimalno iskoristili svoju priliku i minutažu, te su pokazali da se na njih može i u budućnosti računati pri selekcioniranju ekipa.
Završilo je druženjem u hotelu Žućo gdje su roditelji isprobali umješnost kuhara koji će na ljeto pripremati djeci obroke na kampu, a unatoč buri i vožnjom obilaznim putevima - autobus je u Zagreb stigao u 22 sata... i donio iz Biograda gotovo sve što se moglo...
