dječaci 2008. i 2009. i mlađi
Ante Kolić, Andrej Vito Gorički, Domagoj Gajić, Fran Štefanović, Frane Radmilović, Franko Ćosović, Ivan Iveljić, Ivano Hranjec, Josip Jurišić, Leon Bokulić, Leon Matušek, Matej Salopek,Noah Gabriel Čović, Viktor Novak i Vito Medić.
Turnir u Dolu pri Hrastniku je bio jedan od onih turnira koje smo s nestrpljenjem svake godine očekivali jer su nas tradicionalno gostoljubivi domaćini svake godine oduševljavali s pristupom, odnosom, organizacijom i suđenjem. Znali smo ostajati na slavlju i druženju dugo u noć, čak i duže od domaćina - organizatora jer smo uživali u ovom turniru.
Jedan jak turnir na kojemu smo se željeli oprostiti s generacijom 2008. - najuspješnijom u ovoj 10. godišnjoj povijesti škole... gdje smo željeli pokazati da nije bitno ako ode ranije (poguran roditeljskim ambicijama) jedan, dva, tri ili četiri igrača jedne generacije - važna je ekipa, konstantan i kvalitetan rad koji na kraju uvijek iznjedri i rezultat.
Na žalost - ove godine smo se brzo pokupili iz dvorane s knedlom u grlu i gorčinom uzrokovanom sucima koji su nam "skrojili" plasmane... iako 2. mjesto generacije 2008. i 3. mjesto generacije 2009. su daleko od neuspjeha... ali kada ti sudac na prigovor trenera odgovori da "ne morate baš svake godine pobijediti" ili kada trenerici naređuje da sjedne na klupu i šuti je nešto neprihvatljivo i izuzetno ružno... pogotovo na turniru s tradicijom koji su mnogi ove godine zaobišli, a mi s nestrpljenjem došli... odbivši nekoliko drugih turnira koji se igraju isti dan u nekoliko gradova prijatelja...
Sjajni kapetan Bokulić predvodio je generaciju 2008. na ovom zadnjem njihovom turniru mini rukometa, Radmiloviću je taj zadnji turnir ujedno bio i najbolji turnir mini rukometa, Iveljić je bio nesavladiv, Štefanović, Kolić i Hranjec nezaustavljivi, a Novak je bio motor i jedan od ključnih igrača u obje kategorije... potpomognuti prodornim Matušekom, te vrlo dobrim Gajićem i Goričkim (koji su svoj status izborili u Slovačkoj) - zaslužili su da se oproste od mini rukometa sa zlatnom medaljom oko vrata. Na žalost, gorki okus i veliki minus domaćinu koji im je to onemogućio...
Šteta što mnogi od ove zlatne generacije nisu imali strpljenja da odrade kompletan program rada škole do kraja, kao npr. generacija 2006. koja je nakon izlaska iz programa škole već dvije godine neprikosnovena u velikom rukometu. Svi koji su smatrali da su zreli za raniji odlazak ipak nisu ponovili taj uspjeh, a samo su na žalost sebi uskratili i znanje i kvalitetu koju su trebali dobiti do kraja programa rada.
Ostaje nam još mjesec dana usavršavanja velikog rukometa, te kamp na kojem će proći sve što ih čeka u klubovima... ali i dalje će biti uvijek dobrodošli na individualnim treninzima Vučića jer su nam ostali vjerni do kraja... Dečki (i sjajni roditelji) - HVALA Vam na tome.
Možda ćemo biti nepravedni prema ekipi 2009. koja je bila malobrojna (opet puno otkaza i nedolazaka) - njih šestorica su se lavovski borili, iako bez golmana (pa su se svi mijenjali na vratima)... na kraju su minimalno poraženi od S.Soviča, te na penale izgubili od Ivanića i zazuzeli 3. mjesto... a Viktor Novak izabran u najbolju petorku turnira... imaju oni još turnir u Popovači u lipnju, pa ćemo o njima više nakon toga turnira...
I na kraju spomenimo da je ovo bio prvi turnir na kojem je prisustvovao i novi trener RŠ Vučići - Robert Baković. Ovim putem mu želimo dobrodošlicu, a sigurni smo da će ubrzo i on krenuti stopama pobjednika s generacijom 2010. koju će voditi iduće školske godine na turnirima.
Dol pri Hrastniku (SLO),
25.05.2019.
