Ove godine smo po prvi puta odlučili da prihvatimo poziv zaljubljenika u mini rukomet iz Gospića da sudjelujemo na njihovom tradicionalnom turniru "Mali medo"... i nismo pogriješili...

  

 

 

 

SUBOTA, 03.03. 

selekcionirani dječaci :

Andro Biočić, Ante Čar, Ante Kolić, Fran Sremić, Frane Radmilović, Franko Ćosović, Ivan Iveljić, Ivano Hranjec, Jakov Mužić, Josip Jurišić, Leon Matušek, Luka Cvitaš, Luka Šantić, Matej Salopek, Mato Lacić, Niko Skazlić, Noa Crnić, Noa Gajski, Noa Vulić, Toma Pikelja,  Vice Badurina, Vito Činić i Vito Potkonjak

 

 

 

NEDJELJA, 04.03. 

selekcionirane djevojčice :

Antea Čičak, Ela Šekutor, Ema Ljubas, Ema Majetić, Emanuela Habijan Nadarević, Katarina Dragčević, Lana Derbuc, Lana Herceg, Lara Babić, Lena Habazin, Marcela Martić, Mia Šekutor, Nika Jušić, Nika Mlinarić i Sara Džakula.

 

 

 

Iako se turnir pod nazivom "Mali medo" održava u Gospiću već 11. puta - mi smo ove godine prvi puta sudjelovali na njemu... ali sigurno ćemo u budućnosti ponavljati ovaj lijep izlet u srce Like. Jak turnir, izvrsna organizacija i susretljivi domaćini preduvjet su za pozitivno mišljenje o nekom turniru... a ovaj je sve to imao... a još su i naši selekcionirani polaznici bili savršeni (i roditelji na tribinama također...).

Po prvi puta smo htjeli vidjeti kako je sudjelovati paralelno na turniru dva dana za redom... i pokazalo se rezultatski fantastično.

Nažalost, zbog financijske neisplativosti - turniri u Gospiću i Čavlima će vjerovatno biti i jedini na koje idemo zasebno dva dana za redom (posebno s dječacima, a posebno s djevojčicama) jer ne možemo pokriti cjelokupni aranžman sa brojem prijavljenih putnika u autobusu.

 

 

 

 

SUBOTA, 03.03. 

Brojni turniri na kojima sudjelujemo, kao i individualni rad koji sve više preferiramo sa selekcijom pokazuju sve bolje rezultate. To je definitivno potvrdio i turnir u Gospiću.

 

Dječaci 2007. predvođeni kapetanom Vulićem i sjajnim Antom Čarom se izvanredno odupirala svima i dogurala do finala izbacivši i Izviđač u četvrtfinalu (od kojeg su izgubili u finalu tjedan dana ranije u Ljubuškom) i Rudar Rude u polufinalu (od kojih su isti dan poraženi u grupi), te su tek u finalu pokleknuli protiv domaćina Gospića. U toj generaciji se (kao i onoj "neparnoj" generaciji 2005.) dogodio prerani odlazak nekih dječaka u veliki rukomet ili odlasci u "bolje" sredine - većina ih se izgubila u tome... ili podatak roditelja "da će ovaj turnir preskočiti zbog nekih drugih planova ili obaveza... nažalost jer je i to u startu bila izuzetno kvalitetna generacija koja je u Gospiću dogurala do svoga 12. finala.

 

Dječaci rođeni 2008. su opet pokazali sigurnost i superiornost... od turnira u Pisarovini u svibnju 2017. ne znaju za poraz (iako još nikad nisu bili u kompletnom sastavu - na svakom turniru im uvijek barem jedan igrač nedostaje...). Cjelokupni program koji ta generacija prolazi (mentalni trening - Luka Škrinjarić, vratarski trening - Mirko Zorko, kondicioni trening - Sandra Novak, te kombinacija svega uz treniranje, motivaciju i taktičko vodstvo Višnje Perković) daje za sada perfektne rezultate s ovom ekipom. A njihovu stabilnost i samouvjerenost dovoljno pokazuje činjenica da su od dosadašnji 13 izborenih finala samo 1 izgubili... a ako tome dodamo da oni najbolji "vuku" i u generaciji 2007. - mišljenja smo da je nova "zlatna" generacija stvorena... ako budu i oni i njihovi roditelji strpljivi i uporni da ovaj program odrade u potpunosti i do kraja školske godine 2018./2019. kada bi trebali preći u veliki rukomet... 

  

I na kraju najmlađi kod kojih još uvijek imamo oscilacije s odazivima na turnire. Petorka koja je redovna - kapetan Fran Sremić, vratar Luka Cvitaš, te trojac Biočić - Jurišić - Ćosović ovoga puta nije ponovio rezultat iz Ljubuškog. Iako su imali samo 2 poraza kao i dječaci 2007. koje je završilo u finalu - njihovi porazi su bili u krivo vrijeme pa su na kraju završili 7. .. ali ono što pokazuju iz turnira u turnir zaista veseli jer napredak je očigledan.

 

 

Najboljim vratarom turnira 2007. proglašen je Noa Vulić, najbolji igrač turnira 2008. je Toma Pikelja, a u najbolje petorke su još odabrani Ante Čar, te Niko Skazlić i Vice Badurina.

 

NEDJELJA, 04.03. 

Nakon 3 mjeseca pauze ovo je bio prvi turnir na kojem su se djevojčice pojavile... i oduševile nas.

 

 

Gospić 2018. je prvi turnir u povijesti ove rukometne škole da smo na turnir došli s 3 ženske generacije i osvojili 3 odličja... dječaci su to nekoliko puta napravili, ali djevojčice su ovaj podvig prvi puta ostvarile ove nedjelje.

 

 

Djevojčice 2007. je vukla najiskusnija Antea Čičak uz pomoć Nike Jušić, Eme Majetić i Marcele Martić na golu, te djevojčica rođenih 2008. (prije svega Katarine i Mie). Ogulin je bio prejak, od Mini sunca iz Biograda su nes(p)retno izgubile, te su na kraju sasvim zasluženo osvojile 3. mjesto, a Antea je proglašena u najbolju petorku turnira.

 

 

Djevojčice 2008. su odigrale fantastičan turnir, a polufinale protiv Lokomotive je bio šećer začinjen penalima na kojima je Lena "zaključala svoja vrata", a Mia i Nika rutinerski dovele ekipu do finala u kojem nažalost više nisu imale snage, pa su zauzele 2.mjesto. Lena Habazin je proglašena najboljom vratarkom turnira, a Katarina Dragčević je proglašena u najbolju petorku turnira.

 

I na kraju najmlađe koje su bile malobrojne, ali borbene. Predvodile su ih Nika i Ela, ali i Lana i Sara i Lara na golu bile su sjajne i bronca oko vrata je više nego zaslužena jer su u utakmici za 3. mjesto pobijedile Drenak iz Slunja od kojeg su samo sat ranije glatko poražene u grupi. Nika Mlinarić je proglašena i u najbolju petorku turnira.

 

 

 ...dva dana - šest ekipa - pet postolja...

i predivna iskustva koja smo donijeli iz srca Like...

 

 

 

 Gospić, 03. i 04. 03. 2018.