2008 godište - 3.mjesto

Leon Bokulić u najboljoj petorci turnira

 

2009. godište - 1.mjesto

Viktor Novak najbolji igrač turnira

Fran Sremić i Luka Cvitaš u najboljoj petorci turnira

 

 

  

Prekrasan dan nas je i ove godine dočekao u Lici... kao da je nagoviještavao da ćemo opet doživjeti neke uspomene koje ćemo danima prepričavati...

 

A ovako je to izgledalo u Gospiću :

  

 

 

Dječaci 2010. su sjajno otvorili turnir s 3 pobjede u nizu, iako je nekolicini ovo bilo prvo putovanje na neki turnir. Nažalost dva poraza na kraju dana su ih izbacila iz borbe za medalje, ali David Vrbanić, Luka Pehar, Lukas Čubrić, Marko Trutin, Juraj Marcelić, Jakov Mužić, Fran Lucić, Ivan Sprčić, Noah Gabrijel Čović, Donat Nanay i Vito Medić predvođeni kapetanom Josipom Jurišićem su nam svima tijekom turnira navlačili osmijeh na lice.

Uz više angažmana u obrani, više kolektivne igre i još više rada na treninzima doći će i rezultati i postolja... ali moramo ih pohvaliti - bili su ooodličniii !

  

 

 

  

Dječaci 2009. su ovaj turnir odigrali briljantno. Ostvarili su sve pobjede do finala i ponovne borbe s Gospićem (tjedan dana ranije smo u Ljubuškom poraženi u finalu). Ovoga puta sjajni Sremić i Novak su uz pomoć Ćosovića, Jurišića, Mamuzića, Biočića i Salopeka došli u finalu do raspucavanja penala... a onda je Cvitaš zaključao vrata i obranio oba peterca dok su Sremić i Novak bili sigurni... i pobjednički pehar je na veliko iznenađenje svih prisutnih osvanuo u našim rukama. Braaavo dečki !!!

  

 

 

 

I za kraj dečaci 2008. ... jedna od najtrofejnijih generacija naše škole je već duže vrijeme na meti svih "skauta" zagrebačkih klubova koji ih na sve moguće načine pokušavaju dovesti u svoje redove. Jednostavnije je tražiti u tuđem dvorištu nego raditi s djecom i pružati im znanje i pažnju... ali to je neka druga priča (na koju često roditelji nasjedaju kada im se počne pričati hvalospjeve). Ako kažemo da su u Gospiću u odnosu na ekipu od prije godinu dana nedostajala čak petorica igrača iz prve petorke koji su tada osvajali turnire - to onda dovoljno govori o kvaliteti našeg rada. Jer ovdje su drugi koji jedva čekaju svoju priliku, oni koji se i dalje žele dokazivati i koji znaju šta je pobjednički mentalitet i pobjednički duh. 

I u Gospiću su to pokazali iako su se prve utakmice tražili jer ni na treninzima baš nisu bili u takovoj postavi... ali iz utakmice u utakmicu su bili sve bolji. Iako su u grupi poraženi od Metkovića - dogurali su bez problema do polufinala i nove utakmice s Izviđačem (repriza finala od prije tjedan dana u Ljubuškom). Na žalost nisu sačuvali vodstvo koje su imali prvih 8 minuta i pokleknuli su na kraju... ali onda su pokazali karakter i u borbi za 3. mjesto uzvratili za poraz Metkoviću i okitili se broncom. Ponos... šta drugo reći....

  

 

Rukometni klub Gospić je prema našem skromnom mišljenju ima jednu od najbolje organiziranih rukometnih škola koje predvodi veliki rukometni entuzijasta Vanja Antić, kojemu se ovim putem zahvaljujemo na organizaciji, trudu i angažmanu oko turnira na koji uvijek vrlo rado dolazimo (čak je jednu utakmicu naših dječaka 2009. on vodio jer je trenerica Višnja bila sama i nije mogla voditi ekipe paralelno na dva terena)...

Turnir je to kojeg uvijek pamtimo po dobru, i na koji ćemo se uvijek rado odazivati...

 

Gospić, 2019.