Nakon senzacionalnog vikenda super mini rukometa, u nedjelju, 17.04. smo se uputili na Prvenstvo Hrvatske u mini rukometu... za dječake i djevojčice rođene 2005. i mlađe.

S obzirom na činjenicu da su djevojčice bile cijeli tjedan boležljive, a dječaci trenirali kao i cijeli mjesec odvojeno od same selekcije - nismo baš previše optimistično otputovali u Karlovac. Zanimalo nas je i kako će se snaći limači koji su nastupili kao RŠ VG Vučići 2014, čime je i naša druga škola zabilježila prvi nastup na državnom prvenstvu.

Sastavi su bili slijedeći :

Najmlađi VG Vučići su nas i više nego ugodno iznenadili - s dvije pobjede u grupi protiv Mladog Rudara iz Labina, te Zagorice uspjeli su ući među 18 najboljih ekipa u Hrvatskoj. Predvođeni najmlađim Vicom Badurinom i sjajnim Ianom Tarandekom na golu uz energično gromoglasno vođenje trenera Ivana oduševili su borbenošću i željom za uspjehom. Ipak u osmini finala je ekipa Opatije ipak bila prevelik zalogaj... ali bili smo sretni s njihovim nastupom....

Djevojčice su krenule fantastično - u grupi su prebrodile "rak ranu" proteklih turnira zvanu Makarska Rivijera, te pobjedama protiv Rudara iz Labina i Daruvara ušle u osminu finala kao prvoplasirane. Tu su prošle i Buzet, pa u četvrtfinalu samouvjereno Osijek... i došle do polufinalne borbe s Liburnijom Opatija gdje su zaustavljene. Ipak, smogle su snage i odličnom borbenom utakmicom savladale domaćine iz Karlovca. Predvođene jedinim djevojčicama rođenim 2005. - Enom Čičak i Nikom Habazin (koja je i izabrana u najbolju petorku turnira), djevojčice rođene 2006. i mlađe ponovile su uspjeh iz prošle nedjelje i popele se na pobjedničko postolje. Za našu školu to je sjajan rezultat i s obzirom na činjenicu da nikad dosada nismo bili ni blizu velikih finala u konkurenciji djevojčica...

Dječaci su na turniru branili srebro od prošle godine... iako ih je u ekipi bilo samo 5 koji su se 2015. popeli na pobjedničko postolje. Ostalima su roditelji svojom "stručnom" prosudbom uskratili veselje još jedne godine mini rukometa, te im trasirali put u veliki rukomet... sretno im bilo na tom putu. I kod ove ekipe smo imali problema s treninzima zadnjih mjesec dana - što zbog školskih natjecanja, što zbog "nogometnih, teniskih ili košarkaških" natjecanja, što zbog biranja treninga i trenera u najvažnijem mjesecu priprema... ukratko - nije baš obećavalo da će biti dobro.

Ali predvođeni sjajnim Vitom Salajem - ekipa je nizala pobjede - 28. April, Brod i Korčula poraženi su u grupnoj fazi... zatim se "probudio" na vratima i Roko Badurina, pa su u osmini finala savladali Buje i u četvrfinalu Hrvatski Dragovoljac. Polufinale je donijelo kasnijeg pobjednika Valpovo... Vito više nije mogao sam, drugi se nisu usudili preuzeti odgovornost... i opet žalimo za dva promašena sedmerca koji bi nas doveli na prag finala... Ovako smo se uputili u borbu za 3. mjesto s Poletom. U toj utakmici se konačno priključio ovom dvojcu i Noa Golić... pa smo došli do ruleta penala koji su odlučivali o bronci... Roko Badurina je obranio oba penala protivnicima (i zasluženo izabran u najbolju petorku turnira), a sigurni izvođači kod nas su bili Vito i Noa... i postolje je opet tu... 

I šta na kraju reći ?

PONOS DO NEBA :

4 TURNIRA = 4 POSTOLJA

8 NAGRAĐENIH IGRAČA/IGRAČICA

PRVENSTVO HRVATSKE 2016.