Čekali smo da se malo smire strasti i uzbuđenja i oko Europskog prvenstva, ali i turnira u Češkoj.

Kada ti tjedan dana prije puta za koji se znalo (i rezerviralo mjesta u busu i hotelu) počnu javljati roditelji s otkazima i svojim idejama o boljoj budućnosti djece - dovedu te u problem... ali smatramo da više dovedu u problem sportsku budućnost i razvoj svog djeteta. Svi brzo zaborave kakvi su klinci bili kada su došli i smatraju da je njihov razvoj prirodno nastao odrastanjem... pa - sretno im bilo svima koji su na taj način kao prvo izigrali svoje prijatelje i suigrače... a i njima samima... Deja vu... već viđeno...

Zato je za Češku otputovala mala ekspedicija od samo 7 igrača s trenerom Deanom... i oduševili su.

Prve dvije utakmice su odigrali neriješeno identičnim rezultatom -  13:13 :))))

Treću utakmicu protiv slavne ekipe  Dukla Prag nam je trebala pobjeda za četvrtfinale... i imali smo ju, postigli gol koji je sudac (koji je bio obučen kao da je upravo stigao s plaže) i priznao... ali onda se umiješao stariji gospodin sudac s tribina ušavši na teren i poništio gol tvrdeći mlađem "kolegi" da je krivo vidio (na fotografiji desno su obojica "rukometnih sudaca")... i tako nas izbacio u borbu od 13.-24. mjesta. Uzalud su bili protesti i uvjeravanja domaćina - odluka je ostala ista.

Drugi dio turnira su se dečki jednostavno prošetali - pobjedama 18:9, 21:9 i 21:13 osvojili su konačno 13. mjesto... a zaslužili su puuuno više. Sjajni kapetan Andro Biočić, izvrsni motor ekipe Josip Jurišić, fenomenalna hobotnica na golu Daniel "mucica" Rubić, brzanci Noah Gabrijel Čović, Jakov Mužić i Vid Rauh Petrović, te nezadrživi i robusni Vito "medo" Medić - zaslužili su sve pohvale.

Sjajan odnos prema igri, suigračima, izvršavanje zadataka u teškim 2x8 minuta utakmicama... i ooodlična zabava.

Čestitke dečki... a znate i sami - sve će se to jednog dana vratiti...