Ove godine smo odlučili da putovanje u veljači posvetimo svojim velikim rukometnim prijateljima iz BiH, te smo prihvatili poziv na učešće na turniru naziva "Mladi skauti i prijatelji 2016." koji je organizirao RK Izviđač iz Ljubuškog... i nismo požalili zbog takove odluke.

 

 

Krenuli smo dan ranije jer smo željeli da i mi osjetimo ono o čemu priča i naš rukometni izbornik - duh Međugorja... ono zbog čega ljudi iz cijelog Svijeta dolaze u taj maleni gradić u Hercegovini u kojem smo prespavali noć prije turnira i obišli svetište.

 

 

 

A onda je krenuo turnir kao iz bajke - tri ekipe ( dječaci rođeni 2006., djevojčice rođene 2005. i mix te dvije ekipe pojačane sa dva dječaka rođena 2005.) su nam pokazale savršenstvo rukometne igre kojem su se divili svi prisutni - 18 utakmica po grupama = 18 pobjeda.

 

S obzirom da je u kategoriji dječaka i djevojčica bio sustav da igra "svak sa svakim" - na tablici smo bili uvjerljivo prvi. Međutim dok su jedino u 2006. godištu s dvije grupe se igrala polufinala i finala, pravila natjecanja su bila takova da prvi i drugi sa te tablice kod 2005. godišta moraju igrati još jednom finalnu utakmicu... i tu smo tek prekinuli savršeni niz.

 

U sva tri finala ovoga turnira igrali su domaćini iz RK Izviđač i naši klinci iz RŠ Vučići... i konačni rezultat je objektivno realan odraz trenutne kvalitete ekipa u sve tri kategorije (iako su ih naši dječaci i djevojčice iznenadili u grupnoj fazi dok su još bili svježi i odmorni...).

 

Ovim putem velika zahvala našim domaćinima na pozivu i na velikom gostoprimstvu koje su pokazivali oba dana našeg boravka u Hercegovini. Turnir bez ijedne mrlje ili repova koji se obično znaju vući nakon dječjih turnira... turnir za svaku pohvalu - od organizacije do suđenja... i sigurni smo da će se suradnja između RK Izviđač i RŠ Vučići nastaviti još dugi niz godina.  

 

Riječ-dvije o našim ekipama... zaslužili su da ih hvalimo:

 

Djevojčice iz turnira u turnir igraju sve bolje... motorima te ekipe - Niki, Eni i Klari očito godi ova kombinacija igranja i u muškoj konkurenciji jer iz turnira u turnir rastu (iako su turnir završile s ledom na rukama i glavi koliko su bile izubijane)... Ali vjerujemo da će više ovo ostati u pamćenju Hani i posebno Antei koje su prvi puta putovale na neki turnir i postigle svoje prve golove za Vučiće... sve su bile sjajne - od Marte i Nike na golu, preko Paule, Petre i Ive do ovih ranije nabrojanih cura... imaju srebro oko vrata ali nama sjaji kao zlato.

 

 

Dječacima rođenim 2005. su ove godine zbog ishitrenih odlazaka velikog broja djece njihove generacije prognozirali raspad ove školske godine... a oni iz turnira u turnir rastu i redovno osvajaju nagrade i medalje... iako su ovdje bili samo dvojica te generacije - Ivan i Roko, pojačani s mlađima i curama osvajaju simpatije svih... a dokaz tome je i dogovor s PPD Zagreb da ne žurimo s njihovim prelaskom u klub nego da i oni osjete sve čari onoga što nosi "najstarija" izlazna generacija mini rukometa... trebaju svoje zidove i vitrine napuniti trofejima, a rukometno iskustvo nadopuniti samopouzdanjem i uvjerenjem da sami mogu puno više ostvariti uz odličan i predan rad... uostalom -  pogledajte na top 10 naših polaznika ove godine - dvojica prvih su iz te generacije 2005.

 

  

 

I za kraj - zlatni dečki... generacija 2006. i mlađi. Mislili smo prošlih godina da ne mogu biti veći fanatici od onih igrača koje smo imali, onih koji su se okitili naslovom prvaka Hrvatske... i prevarili smo se. Ovi igraju 15 utakmica po turniru... dolaze na turnir bolesni jer žele biti najbolji... prate na terenu sve svoje buduće protivnike i sami izražavaju želje koje igrače bi čuvali i zaustavljali... bez imalo zlobe ili ljutnje zbog minutaža ili statusa... vesele se svakom dobrom potezu suigrača, bodre one kojima ne ide... jednom rječju - klapa predvođena Vitom i Frankom... a među njima su i dvojica rođenih 2008., te jedan 2007. koji su sastavni dio priče o uspjehu. 

 

 

Najbolji :

  

Najbolji vratar turnira : ROKO BADURINA

Do ove jeseni je bio pivotmen... i nije mu išlo loše, ali procjena trenera je bila da na toj poziciji nikad neće postati tako dobar kao što bi mogao biti na vratima. Iako nije bio presretan u početku tom odlukom - odlučio je zapeti i pokušati. Već nekoliko turnira za redom briljira na golu... po našem subjektivnom mišljenju i na nekoliko ranijih turnira su ga organizatori trebali proglasiti najboljim, ali kao da je čekao odlazak u Međugorje i turnir u Ljubuškom. Utakmica u grupi protiv Izviđača u kojoj je u zadnjoj sekundi u stilu Omeyera Hrvatskoj zabio gol protivniku sa zvukom sirene je izmamila pljesak svih prisutnih u dvorani... još da posluša savjete trenera oko nekih instiktivnih grešaka kod postavljanja - gdje bi mu bio kraj... jedno je definitivno - PPD Zagreb će uskoro dobiti sjajnog golmana... ovoga koji nosi trofej najboljeg vratara u Ljubuškom...

 

 

Najbolja igračica turnira : NIKA HABAZIN

Najbolji njen opis nam je dao organizator nakon finalne utakmice - prišli su nam i pitali "kako se zove ona ljevača koja bi mogla odmah u Budućnost da igra muški rukomet?" I zaista - iako su jednako kvalitetno igrali i za cure i za dečke i Klara i Ena - Nika bi prije svake utakmice tražila trenere da joj daju da čuva najjače i najveće protivničke igrače... bez obzira igrala u muškoj ili ženskoj konkurenciji... i stavljala ih je u mali džep i pravila neprimjetnim. Često je igrala i sa suzama u očima (kao što često cure rade u njenim godinama)... ali nije odustajala... i u finalu na -3 minutu prije kraja bacala se na glavu i ljutila što gubi... zaslužila je ovaj trofej... definitivno...

 

 

 

Najbolji igrač turnira : FRANKO SKAZLIĆ

Priča o njemu počinje dan ranije - obitelj Skazlić je kasnila na polazak autobusa, a mama Željana nam je prišla s opravdanjem da je Franku morala skidati temperaturu jer je imao 39, ali nije želio ostati kući... toliko je želio ići igrati. Mama se u pauzama borila s temperaturom, a on na terenu s protivnicima... i oboje su bili jednako uspješni. Nažalost ponestalo mu je snage u petnaestoj utakmici u danu kada nije mogao više ni stajati - to je i jedan od razloga zašto i u kategoriji 2005. nije došlo zlato u naše ruke... jer da je još jednom kao ujutro imao snage da propuca hercegovački blok - teško bi Izviđač pobijedio u finalu. A za priču o njegovom karakteru - u razgovoru s trenerom Deanom koji mu je rekao da vjeruje da će biti vrhunski igrač i da se nada da će se sjetiti škole u kojoj je započeo karijeru i Vučića s kojima je napravio prve korake i za desetak godina kada bude igrao za Barcelonu... odgovorio je kratko: "neću treneru... neću Vas zvati u Barcelonu jer neću ni igrati za Barcelonu nego za PSG... i zvat ću Vas da mi dođete u Pariz"... i vjerujemo da hoće... zapravo - znamo da hoće jer on je rođeni vođa... vođa i pobjednik...

 

 

 

 

I za kraj - roditelji:

   

Gotovo fenomenalna ekipa koja se duhovno obnovila, fizički izmorila, a grlo izgubila... kažemo "gotovo" jer staru boljku kojom se borimo sedam godina izgleda nikad nećemo savladati ni sa jednom generacijom roditelja... zato molba svima - pročitajte još jednom naš kodeks ponašanja ... pogotovo stavak 5 koji se odnosi na roditelje...

 

 

Međugorje / Ljubuški , 19.-20.02.2016.