Višestruki prvak BiH i sjajno organiziran klub iz Ljubuškog nas je i ove godine pozvao da budemo njihovi gosti na tradicionalnom mini rukometnom turniru naziva "Skauti i prijatelji 2017."... a takav poziv ne propuštamo... čak naprotiv - i trenerica i dva igrača su bolesni krenuli na put s lijekovima i antibioticima kako bi bili dio ovog velikog turnira... i nismo zažalili zbog te odluke...

3 turnira - 3 postolja

19 utakmica - 18 pobjeda i 1 poraz

2 x 1. mjesto , te 1 x 3. mjesto

2 najbolja igrača turnira u svojim godištima

... to je ono ukratko o našim rezultatima ...

Ali prije opširnijeg opisa - jedno veliko HVALA organizatorima koji su se u svakom trenutku trudili da budu sjajni domaćini, da budu na usluzi i za želje i upite koji i nisu imali veze s rukometom (kao npr. kako nabaviti med ili kadulju, koje znamenitosti bi mogli vidjeti u okolici i sl.). Organizacija, suđenje, gostoprimstvo... sve na nivou renomea kluba...

DJEČACI 2006. I MLAĐI

stoje: trenerica Višnja Perković, Franko Skazlić, Mihael Hanaček, Bruno Jušić, Ante Lasan i Gabriel Ivić

čuče: Lovro Weber, Niko Skazlić, Vito Salaj, Ante Čar i Noa Vulić

Prvaci Hrvatske iz 2016. godine (koji po svemu sudeći neće imati prilike braniti svoj naslov u izlaznom godištu mini rukometa zbog reorganizacije propisa u HRS-u) su apsolutno dominirali ovim turnirom. Pod "dirigentskom palicom" najboljeg igrača turnira Vite Salaja (sada tek vidimo koliko je nedostajao prje mjesec dana u Sloveniji) ova generacija je već 16. puta podigla pobjednički pehar na nekom turniru. Već odavno su najbolja i najtrofejnija generacija ove rukometne škole, a to su i ovim turnirom pokazali. U finalu smo gledali reprizu prošlogodišnjeg finala s domaćim Izviđačem... a i rezultat je bio isti - zlato je putovalo u Zagreb...

DJEČACI 2007. I MLAĐI

  stoje: pom.trenerica Biljana Ivošević, Jakov Poje, Ante Čar, Luka Protrka, Fran Štefanović, Noa Vulić i trenerica Andreja Ćosović

čuče: Vito Činić, Vice Badurina, Jan Rauh Petrović, Niko Skazlić i Toma Pikelja

Dječaci rođeni 2007. su u Ljubuški došli u dosta oslabljenom sastavu zbog nekoliko otkaza bolesne ili povređene djece. Zato su dosta važnu ulogu u tom turniru odigrali njihovi suigrači godinu dana mlađi. Sa šest pobjeda i samo jednim porazom od kasnijeg pobjednika turnira ekipe Gospića osvojili su 3. mjesto i brončanu medalju koja je ujedno bila i poklon trenerici Andreji koja je na turniru slavila svoj  xx. rođendan  :)

DJEČACI 2008. I MLAĐI

stoje: trenerica Višnja Perković, Fran Štefanović, Vice Badurina, Niko Skazlić, Toma Pikelja, Roko Crvelin i Fran Sremić

Također su i dječaci rođeni 2008. i mlađi imali popriličan broj otkaza (ali ovdje nije samo bolest bila u pitanju nego se neki roditelji nisu usudili puštat djecu same, drugi nisu htjeli da djeca u petak izostaju s nastave radi rukometnog turnira, a bilo ih je koji su jednostavno "željeli propustiti taj daleki put, pa će doći na neki bliži turnir"... nama je to dobar znak pri odabiru selekcija da vidimo koliko djece i roditelja zaista žele da uspiju u ovom sportu...). Zbog svega navedenog bili smo daleko najmalobrojnija ekipa s samo jednim vratarom rođenim 2009. koji je po prvi puta putovao s nama - Rokom Crvelinom (a svi će se u dvorani sjetiti njegove dvije obrane glavom...), te sa samo jednim rezervnim igračem koji je također rođen 2009. Ipak - odlični dvojac Toma Pikelja - Vice Badurina je uz sjajnog vođu Niku Skazlića (koji je i proglašen najboljim igračem turnira 2008. a koji je jedini nastupio u svih 19 utakmica u sve 3 generacije i bio jedan od važnijih igrača sve tri selekcije) su iznenađujuće došli do osvajanja turnira pobijedivši u finalu ekipu Gospića.

 Međugorje / Ljubuški

veljača 2017.