Iako nam ovaj turnir nije bio u planovima koje smo slagali za kraj školske godine - ipak smo prihvatili poziv rukometnog kluba Jamnica iz Pisarovine da prisustvujemo prvom turniru koji su se potrudili organizirati.
Iako moramo priznati da su se domaćini izuzetno trudili da nam uljepšaju ovaj prvi turnir - nekako ćemo ga nažalost više pamtiti po gorkim stvarima koje su se događale na njemu nego po fenomenalnim igrama Matea i Lucije za koje su nagrađeni, po hrabrim curama koje su bez ijedne rezervne igračice dogurale do borbi za medalje ili bronci do koje su dečki došli na kraju...
Jer neiskustvo organizatora je dovelo do apsurda da se naši dečki koji su završili 2. u skupini u polufinalu moraju sastati ponovno s najjačim konkurentom - 1. u skupini Medveščakom... dok su drugo polufinale igrale trećeplasirana i četvrtoplasirana momčad iz grupnog natjecanja.
Činjenica je da su sva četiri polufinalista došla iz iste skupine, a da su na kraju u borbi za medalje i prvoplasirani Medveščak i drugoplasirani Vučići lakoćom pobijedili svoje protivnike u borbi za 1. odnosno 3. mjesto... nažalost kiks organizatora u strukturi natjecanja nas je koštao boljeg plasmana (iako ruku na srce - Medveščak je u ovom trenutku bio bolji, a mi bez Patrika i Dinka se nismo mogli bolje nositi s njima...)
Ipak 3. mjesto i medalje oko vrata su nam bile nekakova satisfakcija, a Mateo Hanak je proglašen u najboljoj petorci turnira (iako je naše mišljenje da je on bio i najbolji strijelac iako su papiri govorili da je nižeplasirani domaćin imao najboljeg strijelca turnira...)
...naravno - valja napomenuti da smo prijavili na ovaj turnir i one naše "najmlađe snage" koji su se u početku malo prepali velikih dečki protiv kojih igraju, a na kraju kad su se oslobodili straha su izgledali sjajno... nažalost 5 sekundi ih je dijelilo od četvrtfinala, ali nisu razočarali - njihovo vrijeme tek dolazi.
A turnir djevojčica je posebna priča... Krenuli smo u njega bez rezervne igračice, sa samo rezervnim golmanom a moramo napomenuti i da je Tia Dukić imala svega dva treninga rukometa prije ovog natjecanja.
I odmah u prvoj utakmici su naletjele na ogromne djevojčice iz ŽRK Gorica iz Velike Gorice. S obzirom da i mi imamo djecu iz Velike Gorice, da treniramo u istoj dvorani iste osnovne škole - naši klinci su nas upozorili da su to sve djevojčice koje idu od 6. do 8. razreda njihove škole - tj. da su starije 2-3 godine od naših cura. Čak je i predsjednik tog kluba priznao da je tako, ali da nije imao drugih pa je doveo ove... i organizator umjesto da ih je izbacio s turnira - registrirao je utakmicu s 5:0 za nas i ... ostavio ih u turniru ! I opet nas je čudan ždrijeb spojio s Goricom... a gospodinu Mati Kovaču, predsjedniku ŽRK Gorica ne služi na čast što djevojčice od malih nogu uči kako prevarom mogu doći do rezultata, dok Karmela, Bernarda i ostale starije cure koje su nastupale taj vikend u Pisarovini na turniru djevojčica rođenih 2002. godine neka se same zapitaju kakva im je budućnost u rukometnom sportu.... I da se ne zamaramo onime što ne valja u tuđem dvorištu... našim curama svaka čast na borbenosti - Ana Cerovski, Nika Zuber, te Petra i Lucija Krezo su zapravo heroine ovog turnira jer su odigrale 7 utakmica bez ijedne zamjene... i na kraju završile na nesretnom 4. mjestu... ali glavu gore cure - dobar i pošten rad će se već jednom vratiti... s kamatama ! Pljesak s tribina su definitivno zaslužile svojim pristupom i prikazanim u Pisarovini...
A domaćinima preporuka da nije dovoljno zaželjeti organizirati turnir... treba i znati postaviti pravila, naučiti ista i suce i natjecatelje, te se držati istih... treba se na kraju i organizacijski pripremiti u svakom slučaju jer klincima nije baš ugodno kad se pročita kriva ekipa kao pobjednička, kad se zaboravi prezime nagrađenih (pa se prozove "samo Mateo") ili kad se zaboravi podijeliti medalje (nego ih mora upozoriti naš predsjednik...). Pozvat ćemo ih na naš turnir - možda nešto i nauče do idućeg ljeta i 2. turnira Pisarovina 2014.
...a ovdje je još par fotografija s ovog :
