...turnir kojem se svake godine jako veselimo... turnir na kojem smo stalni sudionici... turnir koji volimo i s kojega uvijek nosimo puno emocija i doživljaja o kojima se priča... MALI USKOK ... Senj

 

 

...prošle godine smo pričali o fenomenalnim rezultatskim uspjesima na ovom turniru...

...ove je od samog jutra sve krenulo naopačke - vani je bilo neuobičajeno hladno za ovo doba godine, a autobus bez grijanja... ljutili su se treneri i roditelji i na vozača i prijevoznika, pokušavali popraviti kvar na usputnim benzinskim pumpama... ali nije išlo... čak smo morali na kraju juriti do Senja da bi stigli na vrijeme...

...direktno iz autobusa smo uletjeli u dvoranu, pa smo onako nezagrijani i u samom startu rezultatski usmjerili turnir onako kako smo se i dovezli...

...ali bilo bi nepravedno reći da smo bili loši... uostalom do četvrfinala su dječaci 2002. pobijedili domaćina Senj koji je treći s prvenstva Hrvatske... nažalost zbog slabijih rezultata u prvim utakmicama naletjeli smo na Rudar Rude i PŠR u četvrtfinalima i tu je za nas bio natjecateljski kraj na ovom turniru...

 

 

...i bilo bi nepravedno ne istaknuti izvrsnu igru Patrika na turniru starijih i debi i prve golove Dominika za Vučiće... ili Fabijanove bravure na golu mlađih uz izvanredne Zvonimira i Mislava u ravnopravnoj igri sa godinu dana starijima...

...ali pamtit ćemo ovaj turnir po druženju, zabavi, pizzama i posjetu tvrđavi Nehaj... osmijeh nam je opet bio na licima u povratku u Zagreb... Senj se uvijek pamti...

...standardni početak putovanja...
...makar ne za sve klince...
...ali zato su neki roditelji standardni :))))
...turnir... za naše dečke uzbudljiv kao i svaki...
...makar ovoga puta rezultatski nije bio tako uspješan...
...detalj s otvaranja turnira...
...trenerice su bile jako raspoložene...
...nasmijane uvijek...
...trener Saša je glumio vodiča...
...a svi smo sa velikim zanimanjem razgledavali tvrđavu..
...klince je najviše zanimao top...
...a trenerice Višnja i Dubravka su uživale u pogledu na more...
...trener Saša na vrhu Nehaja...
...a sve nas je tako izmorilo da smo sinhronizirano zaspali na povratku novim busom...

...i za kraj nešto što smo našli na zidovima tvrđave - grb obitelji Vučić... nismo ni znali da pripadamo nekom plemenu...

 

 

...makar bi ovdje rado dodali da ih ima i u Zagrebu...