BRAVO ZA SVE !!! 
SLIKA GOVORI VIŠE OD RIJEČI...

 

 ---------------------------------------------------------------------------------- 

 

dječaci 2007./2008.:

 

 

 

Fran Štefanović, Frane Radmilović, Ivan Iveljić, Ivano Hranjec, Mato Lacić, Niko Skazlić, Noa Vulić, Toma Pikelja, Vice Badurina i Vito Činić

 

9 pobjeda - 1. mjesto

 

 ---------------------------------------------------------------------------------- 

 

djevojčice 2007./2008. :

 

 

Ela Šekutor, Katja Vrbanić, Lana Derbuc, Marcela Martić i Mia Šekutor

 

 4 pobjede i 4 poraza - 13. mjesto

 ---------------------------------------------------------------------------------- 

 

dječaci 2009./2010. :

 

   

 

Andro Biočić, Fran Sremić, Franko Ćosović, Josip Jurišić, Luka Cvitaš, Matej Salopek i Viktor Novak

 

10 pobjeda i 1 poraz - 5. mjesto

 ---------------------------------------------------------------------------------- 

 

 

mix - dječaci/djevojčice 2009./2010. :

Andro Biočić, Franko Ćosović, Josip Jurišić, Luka Cvitaš, Matej Salopek i Ela Šekutor 

   

5 pobjeda - 1. mjesto

 

 

 

Opisati četiri dana u Slovačkoj, a da stane u jednu riječ :

FENOMENTASTIČNO !!!

 

Prvi puta smo u povijesti škole odlučili nastupiti na jednom turniru u Slovačkoj. Upoznali smo ekipu Tatran Stupave na turniru u Sloveniji, na naš poziv su odmah došli prošle godine na ZG-VG Kup 2017., pa smo i mi odlučili otići na njihov Playminihandball turnir... sada smo sigurni da će nam to ubuduće biti obavezna destinacija u programu turnira. 

 

Kao prvo - velika zahvala menadžeru kluba HC Tatran Stupava, Rudolfu Draškoviču ml. na pozivu, gostoprimstvu i fenomenalnoj organizaciji turnira. Suci su jedna posebna priča koju bi voljeli da još negdje vidimo i doživimo. Odigrali smo 32 utakmice koje su sudili njihovi mladi perspektivni suci a koje su nadgledala dva mentora... i ni danas se ne možemo sjetiti niti jedne veće pogreške koju su napravili a da bi utjecala na rezultat. Prema svima isti kriterij i primjenjivanje pravila - svaka čast organizatorima na tome.

 

Ipak, jedna osoba za naš je u Slovačkoj imala posebne zasluge. Čovjek koji je u lokalnoj školi profesor tjelesnog odgoja, koji je voditelj omladinskih pogona kluba (a u toj školi svaka generacija ima poseban "rukometni razred" - tzv. Golden Team u kojem je selekcija od 20 djece koji pohađaju i nastavu i treninge), čovjek koji se brinuo o nama non-stop za vrijeme boravka u Slovačkoj i koji nam je sve to organizirao :

DOKTOR  Sveto Prokeš

kojemu ovom prilikom kažemo veliko HVALA za sve ove fenomenalne trenutke koji će nam ostati u memoriji... a i on je toliko zavolio naše klince i klinceze da je odlučio prihvatiti naš poziv i biti jedan od trenera - predavača na ljetnom kampu mini rukometa u Biogradu na Moru u lipnju ove godine.

 

Opisivati sve doživljaje i trenutke je gotovo nemoguće jer misli lete non-stop na dogodovštine u dvorani ili oko nje, u hotelu, na bazenu ili autobusima (a čak tri autobusa tvrtke Darojković su nam bila na raspolaganju u Slovačkoj - jedan nas je dovezao, drugi moderniji je bio na raspolaganju drugi dan... a onda se pojavio i treći, najmoderniji koji nas je i vratio u Zagreb - svima smo bili atrakcija i po tome što smo imali dva vrhunska autobusa jedno poslijepodne na parkingu ispred dvorane).

 

A onda kada su vidjeli i kako znamo igrati, boriti se, pa i prilagođavati novim uvjetima (jer pravila mini rukometa u Slovačkoj se razlikuju od onih kod nas) svi su nas prigrlili kao svoje, pa je u finalnoj utakmici protiv Slovačke ekipe THA Martin većina djece navijala za Vučiće.

 

  

Riječ-dvije i o ekipama :

 

Djevojčice su bile malobrojne, većina pozvanih na turnir je odbila poziv i nije željela s nama u ovu rukometnu pustolovinu. U autobusu je bilo 5 junakinja - Marcela, Mia, Ela, Lana i Katja, igrale su turnir 2007. godišta, a samo je kapetan Marcela bila to godište. Osvojile su 13. mjesto (od 21. ekipe) sa 50% učinkom - 4 pobjede i 4 poraza. Njima je najviše trebalo da se prilagode pravilima i suigračicama jer nikada nisu bile u tom sastavu... uostalom - zadnje tri utamice su pobijedile... i ne samo da su zadovoljile, nego su nas sve oduševile. Bravo curke !

 

Dječaci rođeni 2009. i mlađi su imali nevjerovatan peh - imali su na turniru 10 pobjeda i samo jedan poraz, a završili su na 5. mjestu jer ih je međusobna gol razlika izbacila iz borbe za medalje (tri ekipe su imale po jedan poraz, a mi smo imali najslabiju gol razliku). Bravo dečki, ponekad treba imati i sreće, ali uz dobar rad sve će se vratiti...

 

Ipak - treneri svih ekipa su prepoznali ovaj talenat i na kraju izabrali Viktora za najboljeg igrača turnira (na turniru svaka ekipa dobije listić na kojem upiše svoj prijedlog za najboljeg igrača i golmana turnira - ekipu iz koje dolazi i broj na dresu, ali ne smiješ glasovati za svoje igrače) - od 20 trenera najviše ih je prepoznalo našeg ljevaka za najupečatljiviju figuru turnira. 

 

 

Imali smo i mix ekipu koja je sudjelovala na posebnom turnirčiću na kojemu su sudjelovale ekipe početnika rođenih 2009., 2010. i 2011. godine... i tu smo zabilježili maksimalan učinak... te su njih 6 "zaradili" medalje i za ostale igrače i igračice koji se nisu uspjeli dokopati finala.

  

  

A pobjednici... izuzetno jak turnir za dječake 2007. godišta su osvojili bez ijednog poraza, iako su samo dva golmana i Mato tog godišta. Najbrže su se prilagodili pravilima igra, nisu se bojali ni potući, a nisu se predavali ni kada su gubili 2:6 kao što je bilo u finalu nego su se borili do konačnog trijumfa koji su apsolutno zaslužili. Toma, Noa, Vito, Ivan, Niko, Vice, Fran, Frane, Mato i Ivano - kapa do poda...

 

 

 

I na kraju - roditelji - njih 6 je bilo sa nama od prvog do zadnjeg dana u autobusu (a u subotu i nedjelju ih je došlo još 7 s dvoje djece automobilima) i bili su kao i klinci - fenomenalni... hvala svima na pomoći i podršci, a vjerujemo da će još puno druženja koje ćemo ovako pamtiti...

 

 

 

Playminihandball 2018

Stupava (Slovačka)

17. - 20.05.2018.